Prošle godine smo supruga i ja, od naših kćeri, za Božić dobili na poklon zajednički, obiteljski vikend u Sloveniji – u pastirskoj kućici na Velikoj Planini. Odmah smo se oduševili, a onda smo se odmah i ozbiljno zabrinuli – shvativši da se radi o kućici do koje se dolazi s dvije žičare i nema pristupa automobilom, a radi se o zimskom terminu krajem siječnja.
Svakodnevno smo pratili prognozu u kojoj su nas plašili vjetrom, mogućnošću lavine i temperaturama od oko minus dvanaest, a ponekad i petnaest. Dodatno nas je plašila pustoš bez znakova života na web kamerama koje su instalirane u okolici našeg odredišta. Nije pomogla niti informacija vlasnika kućice koji nas je upozorio da je jako uputno doći s manje prtljage i s derezama na nogama.
Ipak, savladavši neugodu prekomotnih penzionera u zlatnim godinama, ugodno smo se iznenadili jer je ukupan doživljaj bio odličan.
Najprije, na parkiralištu donje stanice gondole nije bilo gužve i bez problema smo našli mjesto blizu ulaza i vrlo brzo smo se našli na gornjoj stanici, na kojoj se, niti pedeset metara dalje nalazi donja postaja šestosjedne žičare prema vrhu.
Mi smo izašli na srednjoj stanici pa odmah navukli dereze i uputili se prema obližnjem domu u kojem popili čaj, namjestili lokacije na google karti i uputili se prema našem odredištu.
Kućica je malena, ali je opremljena svime što je potrebno, a ima i vikinški bazen (Jacuzzi na drva) i saunu. Smjesti smo se, i malo prošetali okolnim putevima, ne udaljavajuće se previše. Nismo ništa kuhali, iako smo imali u planu, nego smo radije pojeli sendviče koje smo donijeli sa sobom pa otišli rano na spavanje, brinući se kako ćemo se sutra snalaći jer je počeo padati snijeg.
Ujutro smo se razveselili jer je snijega bilo baš toliko da u njemu možemo ostavljati tragove, a da se putevi dobro vide i da ne izgleda prijeteće. Evo, napravili smo snjegovića i ostavili tragove anđela…
Onda smo se uputili na jednosatnu šetnju okolicom, po zasniježenim stazama i okolnim uzvisinama. Bila je subota i pojavili su se izletnici koje smo neprestano susretali. Ručali smo u obližnjem planinarskom domu, a nakon nekoliko sati vratili se u svoju kućicu umorni, ali zadovoljni.
Svi su, osim mene, isprobali saunu – to je mala infracrvena sauna, kakve ja ne volim. Nakon toga smo pekli palačinke pa u krevet.
Ujutro smo se spakirali i brzo spustili žičarama do parkirališta, te u rano poslije podne vratili u Zagreb.
