Nakon 15 godina odlučili smo napustiti koncept uređenja stana koji je oblikovao i trasirao arhitekt Filip Tadin.
Glavna ideja je bila minimalizam i funkcionalnost. Jasno, mi smo taj prostor oživljavali i oblikovali prema vlastitim potrebama.
Nekoliko fotelja smo kupili na Njuškalu i uredili, podnu lampu sam izradio sam, dodavali smo cvijeće i ukrase…
Ipak, koncept naglašene jednostavnosti, pogotovo kad se ograniči vizualnim diktatom – a to je u ovom slučaju bio bijeli pravokutnik – u jednom trenutku postaje nepremostiva prepreka.
Konkretno, Filip Tadin je u svojem dizajnu naglasio bijeli pravokutnik koji se može prepoznati na zidu u zatvorenim policama, okviru za TV, vratima ormarića, ail u radijatorima ispod prozora. Taj se pravokutnik pojavljuje i na mnogim drugim mjestima.
S vremenom smo osjetili da bijeli pravokutnici na zidu onemogućuju dalji logični razvoj tog koncepta. Najprije – postajali smo sve svjesniji da okvir oko TV-a narušava kvalitetu zvuka, osim toga – željeli smo veći i moderniji uređaj. Ovakav raspored nije dozvoljavao stavljanje slika na zid, a imamo ih dosta i željeli bi ih ponovo gledati. Osim toga, HIFI zvučnike smo zarobili u policu i time značajno umanjili kvalitetu zvuka.
Uglavnom, funkcionalni – a ne vizualni razlozi su prevagnuli i odlučili smo mijenjati.
Najprije sam uklonio kutije sa zida i postavili slike. Kupili smo i novi TV a za koji tjedan i odgovarajući ormarić. Na taj način smo oslobodili naše četrdeset godina stare Wharfedale diamond zvučnike i stavili ih na stalke. Zamijenili smo lampu i razmjestili cvijeće pa svime time dobili sasvim novi ugođaj.
Teško je reći što je ljepše – ali nama je sada ovaj raspored funkcionalniji i bolje odgovara našim potrebama.
