Prije pet-šest godina sam na poklon od susjeda dobio panj za cijepanje drva. Odlično mi je služio. Na njemu sam usitnio metre i metre orezanih grana masline i pripremio gomilu drva za roštilj. Još prošle godine je taj panj bio čvrst i djelovao je kao da će trajati zauvijek.
Ipak, ništa ne traje zauvijek. Prije neki dan sam u njega zabio sjekiru i odlomio dio s ruba jer je dobar dio istrunuo.
U tom trenutku mi je postalo jasno da je panj za cijepanje, zapravo, rijetki predmet. Zapitao sam se gdje bih mogao nabaviti takav komad drveta? Tko prodaje panjeve za cijepanje drva. Odmah sam se obratio Internetu i pronašao jednu ponudu. Odmah sam je i odbacio jer se radilo o nekom skupocjenom hrastovom panju od 50 EUR-a. Osim svega, djelovao je veliko i teško – pa ni dostava ne bi bila jednostavna niti jeftina.
No, nekim neobičnim spletom okolnosti i sreće, u obližnjoj šumici je netko, valjda komunalna služba, djelomično raskrčila borove i granje koje je poharalo nedavno nevrijeme, a ja sam prolazeći tim putem ugledao komad ispiljenog debla koje bi moglo odlično poslužiti.
Hodajući kući razmišljao sam smijem li ja uzeti nešto s te gomile. Što sam duže razmišljao to sam bio sigurniji da će sve završiti na nekom bio odlagalištu pa sam se nešto kasnije vratio i odlučno iz gomile granja izvukao taj komad, uprtio sam ga na rame i odnio u dvorište.
E, sad, kako nemam motornu, ali ni električnu pilu tako sam iz spremnice izvukao ručnu. Nakon više od pola sata premještanja, nadvijanja iznad i ispod debla, znojan i umoran uspio sam ispiliti prikladan komad.
Naravno, rez nije bio ravan pa sam ga poravnao blanjom i konačno dobio panj koji će me služiti, nadam se, koju godinu.
Ovaj stari ću ubaciti u kamin, možda kod pripreme kakve peke – jer još ima dijelova koji bi mogli držati žar, a ostatak debla ću vratiti gdje sam ga i našao.