Naša stari vrtni stolac zaslužio je obnovu. Osim što je izgledao trošno, nije se više mogao sigurno koristiti. Drvo se, nakon više od deset godina izlaganja suncu, isušilo i izgubilo boju. Neka su se mjesta od trošenja izglodala i propala. Jastuk je izblijedio i izgubio elastičnost. Ipak, stolac ima potencijala i šteta ga je baciti…
Slične sjedalice mogu se kupiti za nekoliko stotina kuna – ipak, ova je kvalitetnija. Drvo je izdržljivije – radi se o tikovini a radi se i o uspomeni. Osim svega, obnova starih stvari je daleko zabavnije od kupovine novih.
Najprije sam mislio da će biti dovoljno brusnim papirom obraditi drvo i premazati ga lazurom, ali ta nada je iščezla čim sam ustanovio razmjere oštećenja.
Ipak, sjedalicu sam najprije izbrusio i skinuo i najmanje ostatke ranije zaštite, a onda i rastavio na strateškim mjestima.
Na mjestu na koje se sjedalo upire o noge sjedalice, drvo se izglodalo, a djelomično i napuklo od naprezanja i starosti pa je trebalo smisliti način kako to popraviti.
Odlučio sam očistiti i ugraditi komad zdravog i čvrstog drvenog dijela. Drveni klin, kojim sam nadomjestio izrezani dio, napravio sam od uske tvrde letvice, kakvu sam imao u ostavi. Pažljivo sam ju izrezao i oblikovao, a onda – nakon lijepljenja, i izbušio kako bi uglavio maticu koja pridržava nosač sjedala.
Nakon sušenja i montaže, sve sam premazao bezbojnom lazurom, i to u dva sloja – tako da se drvetu vratila svježina.
Jastuk za sjedalicu smo kupili u Jysku, na rasprodaji vrtnog namještaja.
Nakon ovih intervencija, vratili smo sjaj starom stolcu – pa će, nadam se, trajati još desetak godina.
