Konoba u kući na moru dobila je ove zavjese prije više od dvadeset godina. Iza njih se nalazi posuđe koje je, uglavnom, odslužilo svoj radni vijek i predviđeno je za povremeno, ljetno kuhanje. Iako bi se moglo reći da su zavjese šarmantne i zabavne, mene se oduvijek činilo da radi o skrivanju sadržaja, a ne njegovoj zaštiti. Uglavnom, poželio sam ih zamijeniti nečim solidnijim – drvenim vratima.
Prije nego sam se zadubio u problem, činilo se jednostavno. Zato sam se samouvjereno upustio u taj projekt, iako sa stolarskim radovima nemam nikakvog iskustva. Osim toga, poželio sam istovremeno zatvoriti prostor iza perilice rublja i sudopera jer je taj prostor bio neiskoristiv, a u našem odsustvu se redovito pojavljivala i paučina.
Kružnu pilu i vodilice za ravne rezove sam nabavio koji tjedan prije početka radova. Naravno, prije svega sam detaljno izmjerio i nacrtao plan piljenja, pa sam kupio odgovarajuće drvene ploče ali i tri ploče stiropora na kojima ću piliti.
Iako sam se planirao držati svojih mjera i rezati po planu, sve je palo u vodu nakon prve provjere. Zidani radni stol u koji treba ugraditi vrata, osim što nema zidove pod pravim kutem, oni su i vrlo neravni. Zbog toga sam oblik i dimenzije vrata morao prilagođavati otvoru, i to na principu mnogobrojnih pokušaja i promašaja. Jasno, osim podešavanja dimenzije vrata, morao sam popraviti i obojiti unutrašnji zid te montirati drveni okvir na koji ću vrata pričvrstiti.
Izrezane drvene dijelove premazao sam tankoslojnom lazurom i to u dva sloja, kako bih dobio odgovarajuću boju ali zadržao vidljivu strukturu drveta. Istom lazurom obojio sam i konstruiranu policu koju sam planirao umetnuti iza perilice i sudopera. Mislim da je boja ispala dobro usklađena s pločicama.
Na kraju sam sve to montirao i dodao ručkice na vrata pa sada prostori ispod zidanog stola nalikuju kuhinjskim elementima. Ipak, učinilo mi se da bi i zid iza štednjaka trebalo zaštititi od prljanja – a tamo je ranije bio prislonjen metalni poklopac štednjaka – pa sam iskoristio ostatak ploča i sastavio konstrukciju koja štiti zid i sakriva cijev za vodu.
Zadovoljan sam rezultatom, konoba izgleda “čvršće” i dovršenije. Ipak, zavjesu smo zadržali za uspomenu i stavili je na zid – kao prozor u prošlost.
